Joshua Prager: In search of the man who broke my neck
Džošua Prejger (Joshua Prager): U potrazi za čovekom koji mi je slomio vrat
Joshua Prager’s journalism unravels historical secrets -- and his own. Full bio
Double-click the English transcript below to play the video.
iznajmio sam kola u Jerusalimu
koga nikada nisam upoznao,
da ga pozovem i najavim svoj dolazak.
sa 15 000 stanovnika Kfar Kari
izvan ovog svetog grada,
u januaru zaputio na sever
da pronađem čoveka i mir.
i izašao iz Jerusalima.
gde je njegov plavi kamion
u zadnji deo leve strane
i uradio oko 20 000 sklekova
a veče pre sudara
sa svojom krupnom desnom šakom
osetio sam se nepobedivim.
koju sam osvojio na terenu.
u grad od kamenja
osunčan podnevnim suncem,
strahovit prasak,
preko crvenog sedišta.
Cipele su mi sletele.
na slomljenim kostima,
bio sam kvadriplegičar.
samostalno da dišem,
vertikalno podeljeno.
i nakon povratka kući u Njujork
za sve vreme trajanja mojih studija.
i vratio se u Jerusalim na godinu dana.
i osvrnuo se unazad
saputnika u autobusu,
što još nisam uradio,
autoputa ka Jerusalimu.
kipteo sam od besa.
osetio bes ka ovom čoveku
da okrene volan nalevo
video kako proleće
moj vrat je ponovo bio slomljen
s tolikom nonšalantnošću
očekivao moj poziv.
dosije prekršaja u vožnji -
svog kamiona tog majskog dana -
koliko je bio povređen u sudaru
iz izveštaja policije znam
da se nađemo.
za nekoliko nedelja,
automatska poruka mi je saopštila
sa ruksakom na leđima, hodao sam
na nedeljnim utakmicama softbola
sam postao novinar i pisac
samo jednim prstom.
da su sve moje velike priče
svaka od njih se bavi životom
jedno "pre" i "posle".
sa svojom sudbinom.
kada sam se prošle godine
kada sam shvatio
da izgovara reči: "Žao mi je."
da Abed i dalje živi
sa saksijom žute ruže na zadnjem sedištu,
učinio kao smešna ponuda.
je slomio tvoj jebeni vrat?
Bolje.
zamišljao sam ono što me očekuje.
Abed će me pljunuti.
kao što sam to radio i bezbroj puta ranije,
drugačijem iskustvu.
moj život kao što povez deli otvorenu knjigu?
koje su učinjene za nas,
njihove urođene prednosti i mane?
do gena i iskustava,
o, oko sjajno,
i video sjaj u svom oku.
od kada su one bile plave.
iz čamca i upadnem u čikaško jezero,
nakon uragana.
griženja mnogobrojnih stvari
kada sam skrenuo desno
sedam prelepih mazurki,
na parkingu benzinske pumpe
sreo Mohameda ispred pošte.
tokom razgovora s ljudima
a gde počinje moj hendikep
koje nikom drugom nisu rekli.
na ulici učinila upravo to,
da su njene suze
Pretpostavljam da su bile istinite.
uprkos šepanju
što me je načinilo onim što jesam.
nekom drugom strancu.
i onda se odvezao.
o tome šta bih rekao,
sa crnom maramom i u crnoj odori.
i kasnije je priznala
da im uvedem internet.
da pronađem put nazad.
moje farmerke, košulju i štap.
prosečnog čoveka, prosečne visine.
papuče preko čarapa
Mohamed je telefonirao.
i nasmejali jedan drugome
gost u njegovoj kući
na kauč prekriven tkaninom.
i nogama takođe
dok je on otišao iz sobe
koliko je bio kršan,
okruglo lice i širok vrat.
i oduzeo jedan život.
on je bio mršaviji od svoje žene,
posmatra mladog sebe
kako gledam svoje fotografije
i prepoznao sam njegovu čežnju.
rekao sam.
sliku svog slupanog kamiona
krivica vozača autobusa
kroz sudar s Abedom.
za nekoliko reči i krenem dalje.
da u sopstvenom svedočenju
jer nisam došao zbog istine.
"da sudar nije bio vaša krivica,
što su i drugi patili?"
zašto je patio.
i bog je bio zadovoljan.
od pre nekoliko sati
na Putu 804,
zaboraviti datum.
i Abed je progovorio.
loše vozače dovoljno."
koliko je on sebe oslobodio krivice?
da ostane u zatvoru?
izgubio kamion i dozvolu na deset godina.
s vožnjom pre sudara."
sam išao sa 60 umesto 40."
prekoračenje brzine,
bez kočenja niz nizbrdicu -
stvarnost bila surova,
u priču koja je podnošljiva.
Počinilac postaje žrtva.
nikada neće izviniti.
da bude ljubazan prema meni.
da razumem čoveka
od svog kobnog dela,
svoj život, da je rekao
umrlo u sudaru.
da kažem Abedu.
koji se osmehuju dok šepaju.
od udarca kamiona koji je izgubio kontrolu,
nego stotine slomljenih vratova.
da ono što čini većinu nas,
s onim što nam se desi.
datim okolnostima."
samo oni koji su paralizovani
da se pomire sa stvarnošću,
i oni razvedeni i oni koji gube kosu
da ne moramo reći
i da je zato sudar dobar,
da je na kraju krajeva naša sudbina jasna:
i uživati u njemu,
- o, prijateljstva -
na ovome svetu
bez njene suprotnosti."
onoga što imate
možete zaista da uživate u onome što imate.
koji možete da dobijete
i zato se budite svakog jutra
da uživa u toploti
godinama nakon sudara,
nerve kako se bude,
samo jednog čoveka, ne dvoje.
ABOUT THE SPEAKER
Joshua Prager - JournalistJoshua Prager’s journalism unravels historical secrets -- and his own.
Why you should listen
Joshua Prager writes for publications including Vanity Fair, The New York Times and The Wall Street Journal, where he was a senior writer for eight years. George Will has described his work as "exemplary journalistic sleuthing."
His new book, 100 Years, is a list of literary quotations on every age from birth to one hundred. Designed by Milton Glaser, the legendary graphic designer who created the I ♥ NY logo, the book moves year by year through the words of our most beloved authors, revealing the great sequence of life.
His first book, The Echoing Green, was a Washington Post Best Book of the Year. The New York Times Book Review called it “a revelation and a page turner, a group character study unequaled in baseball writing since Roger Kahn’s Boys of Summer some three decades ago.”
His second book, Half-Life, describes his recovery from a bus crash that broke his neck. Dr. Jerome Groopman, staff writer at the New Yorker magazine, called it “an extraordinary memoir, told with nuance and brimming with wisdom.
Joshua was a Nieman fellow at Harvard in 2011 and a Fulbright Distinguished Chair at Hebrew University in 2012. He was born in Eagle Butte, South Dakota, grew up in New Jersey, and lives in New York. He is writing a book about Roe v. Wade.
Joshua Prager | Speaker | TED.com